O mjestu i autoru
Moj dolazak na poluotok Pelješac uvijek započinje divljenjem i doživljajem jednog od najspektakularnijih načina na koji priroda pozdravlja posjetitelje ove europske regije. Pri kraju putovanja, dok se vijugava cesta uspinje uz padinu, s desne se strane prostire ravan kao stol, rijekom presječen, citrusni vrt u kojem kraljuju stabla mandarina. Prolazim pored usputnih štandova na kojima se nudi sve što ova zemlja rađa i što ljudi koji ovdje žive znaju iz tog izobilja izvući. Još jedan zavoj ulijevo i cesta se polako počinje spuštati prema Malo Moru, dok se u daljini od plavetnila morske površine bjelinom odvajaju piloni veličanstvenog Pelješkog mosta. Spuštajući se dalje, u luku ceste koji skreće udesno, prelazi se more tim prekrasnim putem ovješenim u zraku, kako bi se konačno stiglo do mjesta surovog, napola divljeg, gdje malahitno-tirkizni kristal Jadrana oplakuje stjenovite hridi i strme padine, zaviruje u intimne uvalice i nosi slani povjetarac prema vinogradima rasprostrtim po obroncima.
Za umjetnika je Pelješac savršeno mjesto. Njegova autentičnost, kristalno svjetlo i krajolici koji kao da nemaju kraja, djeluju umirujuće na um, otvarajući dušu novim perspektivama. Upravo sam ovdje, u ritmu polako – bez žurbe i sata – pronašao mir koji je postao temelj mog stvaralaštva. Ovo mjesto inspirira, čini um smirenijim, onim koji gleda dalje i šire. To je surovo i jednostavno mjesto, čije će dobre vibracije osjetiti oni koji znaju crpiti upravo iz jednostavnih i važnih stvari. Ovdje sat nije potreban. Ovdje se čovjek može uistinu opustiti. Upoznao sam ovdje divne ljude, stanovnike poluotoka, kao i „srodne duše“ iz Poljske. Koliko je već bilo zajedničkih susreta za stolom? Koliko posjeta konobama? Koliko smo se puta tamo sreli, a da nismo ni znali da smo na poluotok stigli u isto vrijeme.
Zovem se Przemek Maliszewski. Fotograf sam kojem je Pelješac postao gotovo drugi dom i najveća muza. Moja fotografija nije samo bilježenje lijepih prizora, ona je prije svega počast ovom mjestu, njegovim stanovnicima i životu rasutom među divljim uvalama, surovim stijenama, u mediteranskoj makiji, u podnožju planina i na njihovim padinama. Svojom fotografijom želim izraziti poštovanje prema svakodnevnom, teškom radu ruku koji rađa najbolja vina i plodove mora, te obožavanje prema kraju koji omogućuje „resetiranje“ života i ponovnu izgradnju sebe u mnogim aspektima. Ovo mjesto usmjerava moje stvaralaštvo i inspirira ga, otvara um, oslobađa potencijal, mijenja perspektivu i čini me sretnim.
Vjerujem da uloga fotografa nadilazi samo pritiskanje gumba okidača. Kroz svoju tvorbu promičem jedinstvenu ljepotu poluotoka, podupirem lokalnu zajednicu i potičem na poštivanje ove regije Hrvatske, a ujedno i dijela našeg lijepog kontinenta. Želim pokazati svijetu mjesto gdje čovjek i priroda još uvijek žive u dubokoj, netaknutoj simbiozi.
Pozivam vas u svoj svijet – zemlju sunca, vina, djevičanskih krajolika, vrhunske gastronomije, pjesme, tradicije, epskih izlazaka i zalazaka sunca, prijatelja, zajedničkog stola i zajedničkog rada, te moje beskrajne inspiracije.
Pozivam vas, fotografski, na Pelješac
